Udbina - zahvalni govor biskupa Mile Bogovića na proslavi Dana hrvatskih mučenika 31.8.2013. PDF Ispis E-mail
Autor Josip Anušić   

Naučili ste svaki put vidjeti mnogo novoga učinjeno. Sada ne možemo ići tako brzo. Vjerujem da ste primijetili nove postaje križnog puta u Crkvi. To je rad Mirjane i Ivana Drašković iz Varaždina. Određeni napredak primijetit ćete i u Spomen parku koji radimo po projektu Ante Pađena. Rad na glavnoj slici/reljefu iza oltara dobro napreduje u radionici Kuzme Kovačića. Obavijesti o tome možete vidjeti na web stranici Svetišta.
Poruke Crkve hrvatskih mučenika formulirali smo u kalendaru koji će iduće godine svaki mjesec u naše kršćanske obitelji unositi neku od tih poruka. Daljnja pojašnjenja moći ćete naći i u glasilu Komisije za hrvatski martirologij „Hrvatsku vjernost“, a to znači i glasila ovog Svetišta, što vam je također na raspolaganju.
Stalo nam je da se CHM i njezine poruke što bolje upozna i ispravno shvati; neki su na ovoj preslici vidjeli mač, a to je prvo glagoljsko slovo (a) koje je u obliku križa jer je misionar htio reći – a glagoljica je misionarsko pismo – da je u križu Kristovu izvor prave mudrosti.

Mjesto ostalih zahvala želim poslati poruku svim slušateljima, i ovdje i preko medija, da smo u Komisiji HBK i BK BiH čvrsto odlučili napraviti popis svih stradalih katolika na našim prostorima u drugom svjetskom ratu i poraću. Molimo sve pojedince i ustanove da nam u tome pomognu: prvenstveno biskupe da uspostave ured u biskupijama, zatim župnike da se dodatno zauzmu kako bi praznine koje u dosadašnjim popisima postoje bile popunjene. Naime, mnogo toga je već učinjeno unutar ukinute saborske komisije za žrtve rata, ali ima praznina, koje su u nekim krajevima jako velike.

Poslat ćemo biskupijskim povjerenicima ono što imamo popisano o pojedinim biskupijama, a oni neka vide gdje im je potrebna pomoć župnika i stručnih popisivača. Gdjegod je to moguće, neka se zapiše vjernički izraz pojedinih žrtava. Skupljajmo biserje u svom narodu kao što je činila Crkva prvih vjekova popisujući svoje mučenike - i dočekala pobjedu u znaku križa.

Nismo kompetentni niti imamo snage popisivati vjernike drugih vjerskih pripadnosti, ali želimo svima poručiti da ne želimo bez pokrića govoriti o broju žrtava, niti umanjivati niti uveličavati, kako se to nažalost i danas često čini da se uvećava tuđa krivnja. Žrtve zasluže da im se spasi ime i prezime i kućni broj. Onda se neće moći broj uveličavati prema političkim potrebama.

Komisija je već održala jedan znanstveni skup o žrtvama i mučenicima iz vremena komunističke vladavine. Svima koji se tim pitanjima bave stoji sada i omašni zbornik s toga skupa. Iduće godine naši znanstvenici će se potruditi na sličnom skupu da istraže mučeničke tragove u našoj povijesti.

I na kraju, moj „ceterum censeo“: potrebno je sagraditi svehrvatski grob u koji ćemo sahraniti razbacane kosti hrvatskih žrtava za koje se ne zna kojem groblju pripadaju. To ću vam reći i dogodine na Dan hrvatskih mučenika ako me Bog poživi! Želim vas jednostavno zaraziti svojim nemirom koji će trajati sve dok taj posao ne obavimo, dok taj svoj dug ne isplatimo. Počnimo što prije jer je on velik.